Vela Spila

Rano brončano doba

Drugu razvojnu fazu Vele spile poznajemo po predmetima nađenim u slojevima neposredno iznad eneolitičke faze hvarske kulture. Keramika, njeno oblikovanje i ukrašavanje i u ovom razdoblju definiraju osnovna obilježja kulture. Usporednom analizom materijala druge i treće faze uočene su razlike manifestirane promjenom dekorativnog sustava i pojavom novih oblika posuda. Promjene se očituju prvenstveno nestajanjem kaneliranja/okomitog urezivanja, plastičnih rebara i smanjivanjem broja jednostavnih zdjelica sa stepenasto izbačenim ramenom. Nove elemente podjelili smo u tri grupe.

1 - prvu grupu čine posude koje po korištenoj sirovini, načinu izrade i djelimično oblicima, pretstavljaju nastavak života dotadašnjeg stanovništva. Ove predmete pripisujemo cetinskoj kulturi, točnije njenoj lokalnoj inačici, a glavna obilježja, osim naglašenog kontinuiteta s prethodnom fazom bila bi: ukrašavanje zaravnjenog oboda utiskivanjem, ukrašavanje prstenasto zadebljalog oboda vodoravnim nizom utisaka ili uboda, često korištenje plastičnih traka s ili bez ukrasa, obično, štipanjem prstima te tunelaste, X i koljenaste ručice. Među oblicima najkarakterističniji je vrč S profila i vrč trbušastog donjeg dijela s cilindričnim vratom, X ručicom te ponekad s obodom izbačenim prema vani. Temeljem stratigrafskih pokazatelja ove smo predmete podijelili na dva razvojna stupnja, a primjećujemo da su razlike između stupnjevima minimalne tj. praktički većina bitnijih odlika nalaze se u vremenski dugom rasponu od početka prvog do kraja drugog razvojnog stupnja. Gro nađenog materijala čine atipični, amorfni, grubi keramički ulomci, koji se po izradi i sirovini bitnije nerazlikuju od vrlo sličnih starijih (i mlađih) predmeta.

2 - dio pronađenih predmeta pripada keramici ukrašenoj žljebljenjem. Njihova osnovna svojstva su relativno slab sirovinski sastav te ukrašavanje vrata posude vodoravnim, a trbuha okomitim žljebljenjem oivičenim nizom uboda. Udio ovako ukrašene keramike masi ukupno poznatih posuda je praktički zanemarljiv. Stratigrafski položaj ukazuje na najveću koncentraciju u vrijeme kraja eneolitičke faze hvarske kulture i tijekom prvog stupnja cetinske kulture, ali sporadični nalazi mogući su sve do kraja druge faze.

3 - kvalitetna keramika karakteristična po ukrašavanju bijelom inkrustacijom lako se razlikuje od ostale uglavnom grube i neukrašene keramike. Pronađeni ulomci podudaraju se s analognim materijalom otkrivenim na drugim lokalitetima cetinske kulture, prije svega njenog prvog stupnja. Broj poznatih posuda je vrlo mali, nalaze se pretežno u naslagama starijeg, a poneki primjerak, tijekom pa i krajem mlađeg stupnja. Zanimljivo je spomenuti heterogenost korištene tehnike ukrašavanja. Pri tome mislimo na korištenje raznih inačica utiskivanja kotačićem, od onih velicine 0,5 cm pa do plitkih, minijaturnih utisaka gdje veličina pojedinog "trokutića" iznosi manje od 0,1 cm. Razlike u materijalu, tehnici i položaj u naslagama ukazuju na povremene, ali dugotrajne kontakte s različitim predstavnicima kulture (ili kultura) koje koriste dekorativno bijelo inkrustiranje. Najizrazitiji i najbolje zastupljen pretstavnik ukrašavanja bijelom inkrustacijom je jadranski (srednjojadranski) tip ljubljanske kulture, ali nemožemo isključiti mogućnost prisutnosti nositelja klasične ljubljanske kulture, kasne vučedolske populacije, a poznato je da i nositelji cetinske kulture koriste tehniku inkrustiranja.

Iz navedenog proizlazi da se osiromašena kultura, koja svoj vrhunac doživljava krajem treće ili eneolitičke faze, postupno i stalno transformira, a pri tome ulogu poticatelja imaju razni vanjskim uticaji, za sada dokumentirani tragovima prisutnosti nositelja žljebljene i inkrustirane keramike. Ipak, najveći značaj treba dati postupnom lokalnom razvitku te doticajima i prilagođavanju trendovima koji vladaju na ostalim lokalitetima matičnog prostora cetinske kulture. Na taj se način autoktoni supstrat polako, ali stalno preoblikuje, obogaćuje te prilagođuje novom ranobrončanodobnom vremenu. Množina keramičkih ulomaka, nedostatak metalnih predmeta, jednostavnost oblika i siromaštvo ukrasnog sustava ukazuju da je špilja bila intenzivno korištena, ali ne kao stalno sjedište rodovske zajednice, nego kao povremeno i privremeno boravište, vjerojatno, grupe pastira. Početkom brončanog doba Vela spila pretstavlja dobro poznatu i često korištenu točku, ali stalno naselje treba tražiti na nekoj od obližnjih utvrđenih gradina. Jednoličnost nalaza te oskudan ukrasni repertoar sprečava nas u preciznijoj vremenskoj i kulturnoj determinaciji nalaza.

Izuzetno zanimljiv primjer ukapanja pretstavljen je keramičkom urnom u kojoj osim spaljenih kostiju kao priloge nalazimo bakrenu sjekiru i sedam dugih kremenih noževa. To je ujedno najočitiji pokazatelj promjene ritusa, a povezujemo ga s prisutnošću novih stanovnika, najvjerojatnije nositelja žljebljene keramike.

Usporedbom materijala vidljiva je povezanost s lokalitetima u zaleđu Dalmacije na prostoru od špilje Škarin samograd do Boke Kotorske, a u dubini sve do glasinačkog područja. Položaj Vele spile ponovno će se pokazati kao ključan na pomorskom putu preko Jadrana što je potvrđeno novijim nalazima na otočiću Palagruži.(Forembaher-Kaiser 1997: 18 i dalje)
Nadamo se da će se istraživanja ovog lokaliteta nastaviti i narednih godina. Dužina ovog kratkog prikaza naslaga Vele spile ne dozvoljava nam uobičajeno opširnije argumentiranje izrečenih tvrdnja. Za to bi nam trebalo neusporedivo više prostora, isto kao i za publiciranje barem dijela otkopanog materijala.