Vela Spila

Mlađi Neolitik

Slojeve debljine do 0,6-1,0 m, koje u srednjem dijelu špilje nalazimo na dubini od oko 1,6 m i to neposredno iznad naslaga velolučke slikane keramike, pripisujemo hvarskoj kulturi, koju izjednačujemo s IV. fazom u razvitku materijalne kulture u Veloj spili. U naslagama ove završne neolitičke faze nađena je ogromna količina od nekoliko stotina tisuća keramičkih ulomaka, obrađenog kamenja i kostiju te obilje školjaka i kostiju, što upućuje na izuzetnu intenzivnost svih oblika ljudske aktivnosti. Još ne znamo razlog naglom porastu populacije i češcem korištenju špilje. Postoji pretpostavka o klimatskim promjenama tj. zatopljenju koje je pogodovalo populacijskom porastu te ponovno potaklo intenzivniju razmjenu roba.

Ulomci keramičkih posuda, u ovoj i u svim ostalim neolitičko-eneolitičkim kulturama, osnova su za rekonstruiranje materijalne i duhovne kulture pojedinog razdoblja. Dio oblika i korištenih tehnika vrlo je naglašeno povezano s prethodnom fazom tj. velolučkom kulturom bojene keramike. Crnopolirani predmeti, bikonični oblici, tehnologija izrade posuda pa i dio ukrasnih motiva, samo se prenose, a isto je i s različitim inačicama svijetlog poliranja. Sličnost je do te mjere očita da se nameće pretpostavka o neposrednom etničkom kontinuitetu. Nasuprot tome, srednjeneolitička slikana keramika nema većeg uticaja na mlađa eneolitička zbivanja pa se korištenje svijetle podloge i slikanje postojanim bojama ne nastavlja.

Mlađi neolitik u Veloj spili dijelimo na četiri razvojna stupnja. Prvi ili rani stupanj dijelom ukrasnih motiva i drugih svojstava povezan je uz raniju fazu (viseći trokuti ispunjeni urezima, plastične aplike, danilski ritoni...), ipak ovaj stupanj od samog početka pokazuje praktički sve odlike svojstvene onom kasnijem, klasičnom. Razlika je u početnoj jednostavnosti oblika, boljoj zastupljenosti manje složenih ukrasnih tehnika, među kojima je najvažnije urezivanje, dok će slikanje i "kanalići" do punog razvoja doći u drugom ili klasičnom stupnju. To razdoblje po broju predmeta, postotku ukrašenosti, količini poliranja, formama posuđa, tehnikama ukrašavanja i osebujnim ukrasnim motivima označava kvantitativan i kvalitativan vrhunac života u Veloj spili. Najtipičniji predmeti ovog stupnja, i cijele kulture, su odlično crnopolirane zdjele ukrašene bezbrojnim inačicama spiralnih motiva izvedenih tako što je urezivanjem oivičen crveno obojan nepoliran ukras. Dekorativnost se može pojačati ispunjavanjem ukrasa sitnim urezima ili tako što je veći dio površine crveno obojen, što je izuzetno kontrastno sa sjajnim crnim poliranjem ostatka površine. Početak kraja hvarske kulture, njen treći ili kasni stupanj nagovješten je učestalijom pojavom vrlo kvalitetnog kaneliranja na crno poliranim posudama, i sivog crusted slikanja na istoj ili sličnoj podlozi. U isto vrijeme bilježimo osiromašivanje ili nestanak ostalih tehnika te reduciranje i pojednostavljivanje svih ukrasnih motiva. Udio crnog poliranja vrlo je velik, a ni po kvaliteti nimalo nezaostaje za onim iz prethodnog razdoblja. U četvrtom - završnom stupnju dolazi do potpunog osiromašavanja oblika, tehnika i forma te do znatnog reduciranja finog poliranja, a smanjuje se i ukupan broj predmeta.

Sl. br neopol pol ZSpf Plzd Dln LSpf Kre A B C D E F
IV. 303 217 86 11 7 3 1 9 7 0 0 2 0 1
III. 647 485 162 12 8 3 3 12 13 9 2 0 0 1
II. 519 367 152 17 6 4 6 2 35 25 8 0 6 1
I. 133 66 47 8 3 3 0 1 15 7 0 1 1 0
uk. 1582 1135 447 48 24 13 10 24 70 41 10 3 7 3
% 100 / / / / / / / 4.4 2.6 0.6 0.2 0.4 0.2

Tablica 5 - odnos oblika posuđa i korištenih ukrasnih tehnika prema razvojnim stupnjevima hvarske kulture u sondi a - b x 12' - 13'.
(ZSpf - zdjela S profila, Plzd - poluloptasta zdjela, Dln - dubok lonac, LSpf - lonac S profila, Kre - kremen, A - urezivanje, B - kanalići, C - slikanje, D - omeđena površina ispunjena slikanim urezima, E - kaneliranje, F - aplikacije)

Sloj I. karakterizira početno siromaštvo, ali i u postocima najveci broj glačanih ulomaka od kojih je gotovo 1/3 ukrašena urezivanjem. U II. sloju postotak glačanja i ukrašavanja opada, ali se znatno povećava intenzitet života, a koriste se i nove tehnike ukrašavanja. U III. sloju bilježimo daljnji porast intenziteta korištenja špilje, ali i daljnji pad broja ukrašavanja i glačanja. Povećava se broj kremenih predmeta što vidimo iz broja od ukupno nađenih 12 komada. Kraj hvarske kulture označen je kvalitativnim i kvantitativnim opadanjem keramičke produkcije uz zadržavanje dotadašnje razine kremene industrije zastupljene s ukupno 9 predmeta.

Iz gornje tablice vidljivo je da u promatranim kvadrantima od ukupnog broja glačano 28,3% ulomaka. Ukrašeno je 8,47%, od toga nešto više od polovine urezivanjem. U drugoj polovini hvarske kulture, posebno tijekom kasnog stupnja zapažamo određene promjene poput: povećanja udjela kostiju goveda u prehrani, novi tip loptastih zdjela sa cilindričnim vratom, pojavu kaneliranja, povećanje uloge kremenih alatka, nalaz fino obrađene kremene strelice i sl; što bi se moglo tumačiti čestim kontaktima pa i djelimičnim mješanjem s, vjerojatno, kontinentalnim stanovnicima. Nema osnove za pretpostavku o velikim promjenama, jer se većina keramičke produkcije, način ukrašavanja, udio ribe u prehrani, i sl. uglavnom nastavlja na klasičan stupanj.

Osnovno svojstvo hvarske kulture je vrlo velika produkcija izuzetno kvalitetno napravljene tamno polirane keramike ukrašene urezivanjem, kanalićima slobodnim slikanjem i slikanjem oivičenim urezivanjem. Vrlo često se koristi crvena crusted boja, a od motiva su to različite pravilne i izobličene spirale, nizovi visećih trokuta ili polukrugova, nizovi kosih lomljenih pravaca itd. Ukras je najčešce smješten u zoni ispod vrata omeđenoj vodoravnim usporednicama. Od oblika prevladavaju obične i bikonične zdjele, zdjele S profila, kuglaste posude s prstenastim vratom, posude sa stožasto izduženim donjim dijelom, ovalni lončici s cilindričnim vratom te uobičajeni oblici velikih posuda napravljenih u maniri grube keramike.

Hvarski stil u ukrašavanju pretstavlja završnu etapu u razvoju, prvo relativno jednostavnih, a onda sve složenijih, prije svega spiralnih motiva, koji na svom vrhuncu prelaze u vrlo dekorativnu, gotovo potpunu stiliziranost, uz prenaglašenu uporabu crvene boje i često korištenim kontrastom sa crno poliranom podlogom. Pred kraj kulture dolazi do njenog pada, ponovno se koriste jednostavnije tehnike, motiv se vraća izvornosti, ali pojednostavljen i ogoljen do krajnosti te njihovoj izvedbi nedostaju bilo kakve umjetničke pretenzije.

Duhovnu kulturu mlađeg neolitika može se proučavati analizom brojnih primjeraka crveno bojane spiralne i druge ornamentike. Funkcionalnost velikog dijela ovih, po cijeloj površini ukrašenih, posuda vrlo je upitna i smatramo da je neupitna njihova uloga u nama još uvijek slabo poznatom kultu. Ukop muške i ženske osobe iz naslaga kasnog stupnja hvarske kulture potvrđuje njihovo vjerovanje u zagroban život i naglašava funkcije špilje kao kultnog mjesta.
Na istočnoj obali Jadrana i u njenom zaleđu poznato je preko pedeset lokaliteta hvarske kulture (š. Batović, 1979, 575), a materijal iz četvrte faze Vele spile pokazuje veću ili manju sličnost sa svima. Dosadašnjim istraživanjima uspostavljeni su dobri relativno kronološki odnosi sa susjednim kontinentalnim kulturama. To se posebno odnosi na klasičan stupanj, a ozbiljniji rad na povezanosti s prekojadranskim nalazištima tek predstoji.